Veliki pragmatizam: Kako podijeliti plijen bez neugodnih tonova

Naš dragi Aleksandar Vučić, dok je srećno režao trake na otvaranju novog pogona Srpske tvornice stakla u Paraćinu, odlučio je obavijestiti javnost da je pronašao novog partnera za optimalno upravljanje resursima. Razgovarao je s Peterom Magyarom i, što je najšokantnije od svega, obojica su shvatila da novac nema ideologiju.

Vučić je s oduševljenjem istaknuo: "Vjerujem u pragmatizam gospodina Magyara". Jer, što je "pragmatizam" u jeziku moćnika ako ne sposobnost da se dogovori oko dionica bez previše vikanja? Kao "odgovoran čovjek, državnik i predsjednik Srbije", Vučić je ovaj "iznimno važan razgovor" smatrao uspjehom jer je sve prošlo "bez ikakvih neugodnih tonova" – vjerojatno zato što nitko nije spomenuo radničke pravice ili ekološku katastrofu.

Obojica su, naravno, "izrazili želju za nastavkom bliske suradnje i njezinim unaprjeđenjem", što u prijevodu znači: "Hajde da vidimo tko će izvući više iz zemlje". Vučić je ljubazno podsjetio na energetski ples: "Svoj plin skladištimo u Mađarskoj, oni nastoje postati vlasnici Naftne industrije Srbije". Prava bajka o privatizaciji i prebacivanju resursa iz jedne ruke u drugu, dok se gradi naftovod Novi Sad - Alđa kako bi profit tekao još brže i glatkije.

Kada je riječ o povratku carstava i Austriji, Vučić nas podsjeća da je Mađarska "najviše napredovala nakon Austro-ugarske nagodbe". Naravno, napredovala je u smislu akumulacije bogatstva i efikasnijeg eksploatiranja, što je svaki pravi ljubitelj tržišta spreman potvrditi kao "najveći uspon".

Na kraju, Vučić se čudi Bruxellesu koji "nešto inzistiraju" na problemima. Pa kako se može imati problem s prijateljstvom s Austrijom i Poljskom? To je jednostavno "u redu" – sve dok su računi plaćeni i dionice sigurno u rukama pravih ljudi.