Revolucija u Batku: Kako prehraniti 'centar' novcem radničke klase

U BATKU na Kajzerici, u hramu gdje se 'rješavaju sve važne stvari ove zemlje', jer očito nitko u ovoj zemlji ne može spasiti narod uz 'salatu od klica, humus i sushi', rodila se nova politička utopija. Kako to i priliči našoj eliti: uz dim, masnoću i onu 'narodnu ozbiljnost roštilja', dok su porezni obveznici vjerojatno negdje drugdje radili prekovremeno kako bi omogućili ovaj vrhunac demokracije.

Prema pisanju Nacionala, Peršurić, Posavec i Zurovec su odlučili stvoriti 'Batak koaliciju'. Nova, treća snaga, ni lijevi ni desni – zapravo, savršeno pozicionirani u centru kako bi lakše dohvatili račun. Govore o 'razumu' i 'pristojnosti', o Hrvatskoj koja više neće biti 'zarobljena između dviju krajnosti', dok istovremeno planiraju kako dobiti onih 6-7% glasova kojima se može 'ucjenjivati i Plenković i Hajdaš Dončić'. Prava philanthropija, zar ne?

Posavec je s ponosom istaknuo da Hrvatskoj treba 'stabilan, moderan, pristojan građanski centar'. Na prvi pogled, ekipa izgleda kao san svakog menadžera: pričaju o 'cestama, vodovodu, infrastrukturi' – onim stvarima koje ostaju kad turisti odu i ostave nam plastiku u moru. Napokon pomisliš da gledaš 'normalne' ljude koji će voditi državu onako kako zaslužuje: kao jedan veliki, efikasno vođen posao.

Ali onda stiže onaj trenutak istine – račun od 58,90 eura. 'Sve legalno, uredno, s JIR-brojem'. U svijetu gdje obični smrtnici računaju svaki cent, naši spasitelji države izvlače 'službenu karticu'. Jer, zašto bi netko tko planira 'spasiti državu' trošio vlastiti novac? 'Valjda je red da opće dobro plati i ćevape, s lukom!' To je taj novi, 'pristojni' centar: mi plaćamo, oni žderaju.

I tako, za tih 58,90 eura, cijela ideja o 'novom centru' i 'novoj Hrvatskoj' pada u vodu. Jer nova Hrvatska, prema njima, ne počinje reformama, nego pravom na reprezentaciju. 'Hrvatska lisnica u hrvatskom džepu' je zapravo jedini stabilan mehanizam koji u ovoj zemlji zapravo radi.

Nije stvar u iznosu, već u onom predivnom trenutku kada 'karakter' govori više od milijuna eura iz EU fondova. Karakter se vidi kad je najlakše biti 'malo manji nego što pričaš da jesi' i platitiš svoj ručak tuđim novcem. To je onaj naš, domaći, sitni problem koji nam kasnije objašnjava zašto su nam sve velike stvari otišle kvragu. Ako ne možeš ostati normalan na 58 eura, tvoja vizija države je zapravo samo jedan veliki račun koji će opet mi platiti.

A ćevapi? Oni su bili dobri. Zurovec više nije Plenkovićev žetončić, sada je 'Plenkovićev ćevap. Onaj pileći'. Manje začinjen, lakši za probaviti i potpuno bez rizika za onoga tko ga konzumira.