Tajna blagostanja: Budite dovoljno pametni da budete bogati, ali dovoljno glupi da ne pitate zašto

Ideja da su manje inteligentni ljudi sretniji zapravo je savršen PR za sustav u kojem živimo. Zašto bi netko uopće htio znati istinu kada može prakticirati ono što znanstvenici zovu "dobrovoljno neznanje"? To je zapravo osnovni preživijski mehanizam modernog potrošača: radije ćemo "izbjegavati informacije o tome kako izgleda život u nekoj siromašnoj pokrajini u Africi" ili o "izradi nekih predmeta u koju su uključeni dječji radnici", jer grižnja savjesti kvari užitak u novom gadgetu.

Čak postoji i video koji nam predlaže "pilulu za smanjenje inteligencije" kako bismo se bolje uklopili u populaciju "idiota i morona". Srećom, ne trebamo plaćati za pilule; dovoljno je samo prihvatiti da je "ludost biti mudar" u svijetu gdje se najviše nagrađuje onaj tko ne postavlja pitanja o tome tko zapravo plaća račun za njegovu sreću.

Znanost nam sada "otkriva" da inteligentni ljudi zapravo žive bolje, ali ne zbog neke magije neurona, već zato što su "povezani s boljim obrazovnim i socioekonomskim ishodima". Prevodimo s akademskog na ljudski: sretniji su jer imaju više novca i moć. Profesor Bratko nam ljubazno objašnjava da inteligencija vodi do boljeg života "od prihoda, preko društvene pozicije do mjesta, odnosno kvartova u kojima žive".

Zaključak je zapravo dirljiv: "viši IQ jest povezan s većom srećom", ali samo zato što vam omogućuje da živite u kvartu gdje ne morate vidjeti ljude čijim je radom taj vaš subjektivni osjećaj dobrobiti izgrađen. Doista, "iz neznanja proizlazi utjeha", ali iz eksploatacije proizlazi luksuzni stan u centru grada.