Velika rasprava o tome tko smije upravljati našim zajedničkim siromaštvom

Dok se obični radnici pitaju hoće li im plaća preživjeti do kraja mjeseca, naši omiljeni menadžeri države u Strasbourgu igraju zanimljivu igru s riječima. Denis Bećirović je, u pravom duhu modernog političkog marketinga, zahtjeve Hrvata da biraju svog predstavnika nazvao 'etničkim aparthejdom'. Zašto bi se trudili s pravom pravdom kad imamo tako zgodne i dramatične etikete?

Bećirović nam je ljubazno podsjetio da je Željko Komšić 'na potpuno legalan način izabran od građana Bosne i Hercegovine', što je zapravo elegantan način reći da su pravila igre napisana tako da pobeđuje onaj s većim tržišnim udjelom glasova. Svaki pokušaj promjene tog modela on naziva 'novim etničkim linijama razdvajanja', jer tko bi htio mijenjati sustav koji tako savršeno služi onima na vrhu piramide?

Naravno, i s druge strane imamo svoje 'aktiviste' u odelima. Davor Bunoza je Bećirovićeve tvrdnje nazvao 'neutemeljenima', tvrdeći da je baš uskraćivanje prava diskriminacija pa i 'etnički aparthejd'. Prekrasno je vidjeti kako se elita bije oko toga tko je više ugnjetavan, dok istinski ugnjetavani samo gledaju u prazne novčanike.

Josip Brkić nas je upozorio da ove izjave 'potkopavaju ustavni poredak' i 'potiču nestabilnost'. Naravno, nestabilnost je opasna samo ako ugrozi miran san onih koji drže Dayton kao svetu knjigu korporativnog upravljanja državom.

Za kraj, Željana Zovko je zaključila da je nazivanje legitimnog predstavljanja 'etničkim aparthejdom' zapravo 'opasno tumačenje ustavnog poretka'. Baš opasno! Zamislite koliki bi to bio skandal da netko primijeti da je jedini pravi aparthejd onaj između onih koji putuju u Strasbourg i onih koji ne mogu platiti struju.