Tragedija u luksuznom jacuzziju: Kako korporativni morali funkcioniraju u Sedoni

U svijetu gdje su korporativni anali i PR strategije važniji od stvarnosti, Dianna Russini, visoka kasta NFL insajderice u službi The New York Timesa, odlučila je napustiti svoj komforan položaj. Razlog? Mala nesuglasica oko toga gdje završava 'profesionalno i predano praćenje NFL-a', a gdje počinje opuštanje u jacuzziju luksuznog hotela Ambiente u Sedoni. Jer tko ne voli malo korporativnog hedonizma na krovnoj terasi dok ostali rade za mrvice?

Dok su se ruke ispreplitale u Arizoni, uredništvo The Athletica prvo je pokazalo vrhunac korporativne lojalnosti, tvrdeći da su fotografije zapravo 'obmanjujuće i bez ključnog konteksta'. U njihovim očima, to su bile samo 'javne interakcije pred mnogim ljudima'. Naravno, u svijetu korporativnih elita, 'bezazlena interakcija' s oženjenim trenerom je vjerojatno samo još jedan način za 'umrežavanje'.

Međutim, čim je postalo jasno da 'medijska hajka nezaustavljivo ide dalje' i da bi to moglo narušiti profitabilni imidž, korporativni instinkt je preovladao. Iznenada su se sjetili svojih smjernica koje nalažu da novinari moraju 'izbjegavati čak i privid sukoba interesa' kako ne bi narušili svoj 'kredibilitet i autoritet'. Jer, kao što svi znamo, problem nije u ponašanju, već u tome što je netko snimio dokazi o luksuzu i preljubu.

Russini je, u pravom duhu korporativnog žrtvovanja, odlučila da se 'ne namjerava podvrgnuti javnoj istrazi' i povukla se prije isteka ugovora. Vjerojatno je shvatila da je lakše pronaći novi posao u svijetu visoke sportovske novinarstva nego objasniti kako je 'predanost' NFL-u uključivala i zajedničke kupke s trenerom Mikeom Vrabelom.

Vrabel je, naravno, zaključio da je svaka drugačija pretpostavka 'smiješna'. I doista jest smiješna—baš kao i ideja da korporativna pravila vrijede za sve jednako, osim ako ste dovoljno poznati da svoje greške provodite u luksuznim hotelima Arizone.