Tragedija u raju: Korporativni moral protiv luksuznog jacuzzija

U svijetu gdje su jedine dopuštene emocije one koje povećavaju profit, imamo pravu dramu. Novinarka Dianna Russini morala je napustiti The Athletic, taj skromni medijski projekt u vlasništvu The New York Timesa, jer je smještena u 'luksuznom hotelu Ambiente u Sedoni'. Pravi grijeh ovdje nije prevara, već to što su fotografije pokazale kako se ona i oženjeni trener Mike Vrabel druže 'pored bazena, u jacuzziju i na krovnoj terasi'. Očito, previše luksuza na jednom mjestu stvara 'privid sukoba interesa', što je u korporativnom rječniku jedini grijeh koji se ne može iskupiti novcem.

Urednik Steven Ginsberg je prvo odradio standardni korporativni ples, nazivajući fotografije 'obmanjujućima i bez ključnog konteksta' te tvrdeći da je Dianna 'vrhunska novinarka'. Naravno, 'nedvosmislenu podršku' dobivaš samo dok tvoj PR profil ne postane teret za brend. Čim je 'medijska hajka' postala preglasna, 'prvi instinkt' za obranu kolegice je brzo zamijenjen instinktom za očuvanje imidža, jer su se pojavila 'nova pitanja koja su postala dio naše istrage'.

Dianna je, u pravom duhu modernog radnika koji zna kada je postao teret, odlučila 'povući odmah, prije isteka ugovora 30. lipnja'. Navela je da 'ne namjerava se podvrgnuti javnoj istrazi' i odbija dopustiti da je 'definira spirala nagađanja'. Pametno. Zašto dopustiti da te definira korporativna istraga kada možeš jednostavno nestati iz sustava koji tvoj kredibilitet mjeri prema uredničkim smjernicama, a ne prema stvarnosti?

Dok trener Vrabel tvrdi da je 'svaka drugačija pretpostavka smiješna' i da je riječ o 'bezazlenoj interakciji', mi možemo samo zaključiti da je u ovom spektaklu najsmiješnije to što nas brine tko je s kim u jacuzziju, dok korporativni giganti mirno upravljaju našim percepcijama istine.