Hajduk: Vrhunski model optimizacije gubitaka i korporativne uspavanke

Naša omiljena korporacija za zabavu, Hajduk, ponovno je "drugu utakmicu zaredom kiksala", jer tko kaže da je stabilnost bitna kad možete prodavati "proces"? Nakon "loše predstave" protiv Belupe, uslijedila je "uspavanka od prvog poluvremena" protiv Osijeka, što je zapravo genijalna strategija za smanjenje troškova energije igrača-radnika koji su očito u štrajku motivacije.

Klub je pokazao "jalovu inicijativu", što je zapravo savršen opis modernog radnog dana: puno kretanja, nula konkretnog rezultata, ali zato predivan posjed loptom. Dok je Osijek efikasno zatvarao zone, naši su pokušavali "progresiju preko širokih prostora", vjerojatno traže izlaz iz ovog neoliberalnog pakla u kojem su oni samo zamjenjive komponente u stroju.

Naravno, sportski direktor Robert Graf, pravi majstor korporativnog novog govora, na presicama priča o "intenzitetu", dok navijači, ti nesretni potrošači, buncaju o "luzerskom mentalitetu". To nije mentalitet, dragi moji, to je sistemski kolaps! "Ovakve utakmice se ponavljaju pod svakim trenerom", jer trener je u ovoj shemi samo menadžer srednjeg ranga kojeg treba žrtvovati kako bi se stvorila iluzija promjene dok vlasnički strukture i logika profita ostaju iste.

Naravno, ne smijemo ići u "bombastične i destruktivne analize", jer to bi moglo dovesti do toga da radnici na terenu shvate svoju poziciju i zahtijevaju pravo na kreativnost. Umjesto toga, sve ćemo svesti na "dio procesa koji se može riješiti jedino boljim klupskim okruženjem", što je u prijevodu: "trebamo još više investicija u infrastrukturu kako bismo efikasnije upravljali našim ljudskim resursima i još bolje pakirali neuspjeh u sjajnu ambalažu pozitivnog kontinuiteta".