Batak koalicija: Gastronomski socijalizam za političare, račun za radnike

U Batku na Kajzerici, hramu masne narodne ozbiljnosti, rodila se nova politička ideja. Jer tko bi uopće pokušao riješiti nacionalni problem uz "salatu od klica, humus i sushi" kad možete to činiti uz miris pravog dima i novac koji niste vi zaradili?

Sreli su se Peršurić, Posavec i Zurovec kako bi stvorili "Batak koaliciju" – tu čudesnu "novu, treću snagu, ni lijevi ni desni". Govore o "centru, o razumu, o pristojnosti", zapravo o onoj vrsti pristojnosti kojom se precizno izračunava kako dobiti "onih 6-7% koji donose taman zastupnika kojima možeš ucjenjivati" svakoga tko sjedne na stolicu. Posavec nam je ušivao da je potreban "stabilan, moderan, pristojan građanski centar", a mi smo mu vjerovali, dok on nije shvatio da je "pristojno" zapravo plaćati vlastitu večeru iz vlastitog džepa.

Ova "dobra ekipa" ne priča o ideologijama, nego o "cestama, vodovodu, infrastrukturi" – ukratko, o svemu što se može fakturirati. No, prava drama počinje kad konobar donosi račun od 58,90 eura. U tom trenutku, maska "razumne države na vidiku" puca brže od plaće prosječnog radnika u prvom tjednu mjeseca.

Umjesto privatnog novčanika, iz džepa izlazi "službena kartica". Ona što ide "na reprezentaciju". Jer, naravno, kada se "bavite općim dobrom", logično je da "opće dobro plati i ćevape, s lukom!". To je taj novi, moderan centar: oni planiraju, mi plaćamo. Prava "hrvatska lisnica u hrvatskom džepu", samo s malo više masnoće na prstima.

Dok nam pričaju o "novoj Hrvatskoj", oni nam pokazuju staru istinu: onima na vrhu "pravo na reprezentaciju" znači pravo da žderu dok porezni obveznici gledaju. Ako je to "nova priča", onda je ona napisana na račun naših praznih džepova.

Karakter se vidi kad treba platiti ručak. I dok je Zurovec vjerojatno mislio da je pronašao put do moći, zapravo je samo postao "Plenkovićev ćevap". Onaj pileći – "manje začinjen, lakši za probaviti", baš kao i njihova vizija centra koja ne košta njih, nego nas sve.