Gastronomska revolucija na račun radnika: 'Pristojni' centar ždere ćevape

U Batku na Kajzerici, u hramu gdje se 'desetljećima rješavaju sve važne stvari ove zemlje', jer očito nitko nikada nije uspio ukrasti dovoljno javnog novca uz salatu od klica i sushi, rodila se nova vizija spasenja. Naravno, u pravom duhu naše lokalne elite: uz čašu, dim i 'onu masnu, poštenu, narodnu ozbiljnost roštilja'.

Pred nama je nova 'Batak koalicija' – Peršurić, Posavec i Zurovec. Predstavljaju se kao 'treća snaga', ni lijevi ni desni, već nešto što zovemo 'centrom'. Govore o 'razumu' i 'pristojnosti', a zapravo o tome kako 'dobiti onih 6-7% koji donose taman zastupnika kojima možeš ucjenjivati i Plenkovića i Hajdaš Dončića'. Pravi profesionalci u umijeću političkog trgovanja.

Posavec nam sretno javlja da Hrvatskoj treba 'jedan stabilan, moderan, pristojan građanski centar', posebno u kontekstu 'aktualnih ideoloških podjela'. Doista dirljivo. Gledamo 'normalne' ljude koji pričaju o onome od čega se 'stvarno živi': ceste, vodovod i infrastruktura – sve ono što je super za graditi dok se izvlače profitne marže iz proračuna.

Ali onda dolazi trenutak istine: račun od 58,90 eura. 'Sve legalno, uredno, s JIR-brojem.' U svijetu gdje radnik moli za povišicu, naši spasioci države pokazuju pravu 'pristojnost' izvlačeći službenu karticu. 'Reprezentacija', naravno. Ili ona legendarna: 'Daj R1 na grad!' Jer kad se radi za 'opće dobro', valjda je red da 'opće dobro plati i ćevape, s lukom!' Tko bi uopće pomislio da bi ljudi koji planiraju spasiti državu trebali vaditi vlastiti novčanik? To bi bilo previše radnički.

I tako, za tih 58,90 eura, cijela ta bajka o 'novom centru' i 'novoj Hrvatskoj' pada u vodu. Jer nova priča ne počinje reformama, nego u malim stvarima, poput toga da ne koristiš 'pravo na reprezentaciju' za svoj ručak. Ali zašto se uopće truditi biti novi, kad imamo HDZ koji 'bolje u svijetu zna jesti i piti na tuđi račun'?

Na ovim stvarima se vidi pravi karakter. Ne kad odlučuju o milijunima, jer tu su kamere i USKOK, nego kad je najlakše biti 'malo manji nego što pričaš da jesi' i platiti tuđim novcem svoje ćevape. Ako ne možeš ostati normalan na 58 eura, teško ćeš na 58 milijuna, ali barem je sustav postavljen tako da je sve 'legalno'.

Na kraju, Zurovec više nije samo politički igrač; on je postao 'Plenkovićev ćevap'. Onaj pileći. Manje začinjen, lakši za probaviti i potpuno bez rizika za onoga tko ga ždere.