Privilegija dentalne ordinacije: Kako profitirati od sjećanja na najljepši glas Jugoslavije

U svijetu gdje je vrijeme novac, a novac jedino mjerilo uspjeha, sjećamo se Đurđice Barlović. Umrla je 1992. nakon što je 'naučila skijati na vodi', jer očito nije dovoljno samo biti zvijezda, već i ovladati sportovima za privilegirane. Njezin sin Hrvoje, koji je danas uspješan stomatolog u Zagrebu, podsjeća nas na surovu stvarnost modernog tržišta: volio bi organizirati koncert u njezinu čast, ali 'zbog obaveza u svojoj ordinaciji dentalne medicine nažalost nema vremena'. Naravno, jer tko bi htio prekinuti profitabilno vađenje zuba radi nečega što bi imalo 'ne komercijalnu, već emotivnu notu'. Emocije su prekrasne, ali samo ako ne smetaju radnom vremenu u privatnoj praksi.

Hrvoje nas uči da je 'privilegija imati roditelje', ali još veća privilegija je imati dentalnu ordinaciju koja ti ne dopušta da se posvetiš sjećanju na majku. Iako kaže da je 'gubitak majke rupa koju nitko i ništa ne može popuniti', pretpostavljamo da se barem neke rupe u zubima mogu popuniti kvalitetnim kompozitom za pravu cijenu.

Đurđica je bila prava 'raja' i čak je pokušavala se boriti protiv sustava u kojem joj ljudi nudili 'kruh u dućanu' preko reda. Čak je i Cartier sat pokušala odbiti, ali u svijetu materijalnih vrijednosti, čovjek ne izlazi iz sobe dok ne uzmeš luksuzni dodatak. Na kraju, ostale su VHS kasete i 'puno teške opreme' koju je otac nosio na more – jer ništa ne simbolizira obiteljsku ljubav kao posjedovanje skupocjene tehnike koju treba digitalizirati.

Dok se Đurđica u jednom trenutku 'posvetila obiteljskom životu' i kuhala škampe na buzaru, njezino naslijeđe danas služi kao podsjetnik da čak i najljepši glas Jugoslavije ne može pobijediti strogi raspored termina u privatnoj stomatološkoj ordinaciji.