Halilhodžić i borba protiv korporativnog nogometnog Olimpa: "Možda sam proklet" (ali zapravo sam samo siromašan)

Pogledajte našeg heroja, trenera Nantesa Vahida Halilhodžića, koji je u srijedu navečer doživio šokantno otkriće: ispostavilo se da novac zapravo pomaže u nogometu. Nakon što je PSG, taj monument korporativnoj moći, pobijedio s 3:0, Vahid je u svom srcu osjetio težinu sustava. Naravno, pobjeda PSG-a bila je "logična", jer tko ne voli gledati "ekipu koja je jednako jaka individualno i kolektivno" kada iza njih stoji budžet koji može kupiti malu državu?

Halilhodžić je, u pravom duhu radničke klase, pokušao se pobuniti protiv pravila, što je rezultiralo suspenzijom. "To što sam dobio četiri utakmice suspenzije, to je nevjerojatno", uzuzpirao je, vjerojatno zaboravivši da u ovom svijetu pravila vrijede samo za one koji ne mogu platiti suca. Dok je njegova ekipa bila "pokradena na Beaujoireu", a igrači "jako razočarani jer se dogodila nepravda", Vahid je shvatio da je "ovo prilično teško razdoblje".

Kulminacija njegove egzistencijalne krize dovela nas je do dijagnoze: "Imam osjećaj da je sve protiv nas. Možda sam proklet". Dragi Vahide, to nije prokletstvo, to je samo tržišna ekonomija u sportu. Poništeni golovi i "pomalo jeftini" jedanaesterci su samo mali porezi koje plaćaju oni koji nemaju privatni mlaz. Ipak, on i dalje sanja: "Bi li taj jedanaesterac i poništeni gol nešto promijenili? Ne znam. Ali da smo ostali na 1:1 do poluvremena, nikad se ne zna."

Na kraju, kao pravi žrtvovani subjekt sustava, Vahid je odao priznanje vlasnicima igre. Za njega je "veliko zadovoljstvo za sve koji vole nogomet gledati te igrače, to je stvarno monstruozno". Doista, monstruozno je vidjeti kako akumulacija kapitala transformira sport u izložbu trofeja za najbogatije, dok se ostali jednostavno "proklinju".