Tržište suosjećanja: Kada je ljetovanje za djecu 'fikcija', a izlaganje stražnjice investicija

Dobrodošli u magični svijet modernog upravljanja, gdje je ljudska dostojanstvo samo jedna stavka u proračunu koja se može optimizirati do nestanka. Naš dragi zastupnik Ivica Baksa nas je podsjetio na ovaj vrhunac efikasnosti: ponuditi 22.000 eura za ljetovanje 50 djece s invaliditetom, uključujući prijevoz, medicinsku skrb i pansion. Naravno, on to zove 'fikcija' i 'neozbiljni natječaji pro forme koji su uvreda za te ljude'. Ali tko bi mislio da 'tržište' neće s entuzijazmom pružiti usluge za 433 eura po osobi? To je, kako Baksa kaže, vrlo 'alanfordovski' — maksimalni imidž, minimalna sredstva.

Dok se 'najranjivija djeca' suočavaju s činjenicom da su u ovom sustavu jednostavno previše skupi za održavanje, na scenu stupaju moralni čuvari iz HDZ-a i Mosta. Njihov gnjev nije usmjeren na to zašto je ljudska potreba postala neprofitabilna, već na to što netko dobiva novac za 'nakaradne i sulude projekte'. Nikolina Baradić je s pravom primijetila da se za 'izlaganje stražnjice' plaća 166.000 eura, dok za djecu u kolicima novca nema. Doista, koja tragedija! U svijetu gdje profit diktira tko zaslužuje more, 'lizanje peta' i 'trljanje golim tijelom po pozornici' zapravo su jedini održivi poslovni modeli koje grad može financirati.

Grad nas naravno utješuje da je program 'kontinuirano provodi i proširuje', ali dok god se borimo oko toga je li 'progresivna suvremena intermedijska umjetnost' vrednija od osnovnih prava djece, možemo biti sigurni u jedno: u ovoj komediji apsurda, jedini koji stvarno rade su oni koji istražuju 'ulogu tijela u suvremenom društvu' — najvjerojatnije istražujući koliko ga može zapravo koštati jedna dobro plasirana stražnjica u javnom natječaju.