Upute za uspjeh: Kako osvojiti zlato u disciplini 'stranačka lojalnost'

Zaboravite na trening, disciplinu i talent. U Hrvatskoj postoji puno efikasniji put do vrha sportne hijerarhije. Sve počinje onim fundamentalnim, meritokratskim pitanjem koje svaki pravi sportski stručnjak postavi: "Što će nam ovaj čovjek na čelu odbora, on je SDP-ovac!?". Eto vam i cijela filozofija modernog upravljanja sportom – ako niste u pravom klubu, vaši su rezultati samo statistička greška.

Iako nam prodaju bajku o tržišnoj ekonomiji i konkurenciji, ovdje je "članska iskaznica najbolji recept za uspon u hijerarhiji". Zašto se mučiti s vježbanjem kada možete jednostavno postati dio tog predivnog ekosustava gdje se, preko Hrvatskog olimpijskog odbora, "prelamaju novac, legitimitet i utjecaj". To je pravi sport: utrka za resurse u kojoj Zlatko Mateša već 24 godine drži rekord u izdržljivosti na vrhu, dok ostali, poput Zdravka Marića, Dragana Primorca i Marijana Kustića, pokazuju kako se vrhunski vrti krug između ministarstva i sportskog saveza.

Neki su, naravno, previše skromni pa su po ulasku u sport "stavili članstvo u 'mirovanje'", ali svi znamo da je to samo taktički timeout. U ovom sustavu, sportski savezi su zapravo male privatne tvrtke u vlasništvu stranke. Da bi dobili pristup nacionalnim objektima, moraju "igrati po HDZ-ovim pravilima". Logika je jednostavna: ako želite novac iz HEP-a, Janafa ili Hrvatske lutrije, trebate "zeleno svjetlo iz Banskih dvora". To nije korupcija, to je samo optimizacija protoka javnog novca prema onima koji znaju koga pozvati na kavu.

Naravno, u ovom blagoslovljenom sustavu, oni koji kontroliraju fondove moraju biti "pravedno honorirati". Tko kaže da je to nepravilnost? Zamjena službenog terenca tako da noviji model završi kod supruge počasnog predsjednika je zapravo vrhunski primjer društvene odgovornosti i brige o obitelji. To je onaj trenutak kada se javni novac i privatni luksuz sretnu u zagrljaju lojalnosti.

Na kraju, nemojte kriviti sportove. I njima nije mrsko birati političare jer je novac jedina stvar koja se u ovom sustavu stvarno kreće brže od sprintera. Hrvatski sport više nije prostor za natjecanje sportista, nego "područje u kojem stranačka infrastruktura ima veliku težinu". Tko je rekao da sport mora biti neutralan kada može biti tako profitabilan za pravu mrežu poznanstava?