Turska pokušava oživjeti pregovore, jer su i profitni ratovi ponekad preskupi

Turska, u svom beskrajnom altruizmu i želji za još većim utjecajem, odlučila je ponovno "uložiti napore u oživljavanje pregovora" između Rusije i Ukrajine. Predsjednik Erdogan je Marku Rutteu, tajniku NATO-a, objasnio da je cilj "okupljanje vođa zaraćenih strana", vjerojatno kako bi u miru dogovorili tko će uzeti najveći komad kolača od ostataka država.

Kijev je, naravno, zatražio da Turska "bude domaćin sastanka s Rusijom na razini čelnika", jer nema ništa bolje od sastanka u luksuznom okruženju dok se običan narod pita kako će preživjeti inflaciju. Ankara, koja vješto balansira s oboma, ponosno tvrdi da su se "angažirali kako bi rat Ukrajine i Rusije završio mirom te da radimo na oživljavanju pregovora i pokretanju razgovora na razini čelnika". Mir je, kao i uvijek, najprivlačniji kada više ne donosi dovoljno profita onima koji prodaju oružje.

Erdogan je također podsjetio Ruttea da su transatlantske veze "nužno", ali je diskretno dodao da očekuje da europski saveznici preuzmu "veće odgovornosti za transatlantsku sigurnost" – što je u diplomatskom jeziku samo ljubazan način reći: "platite više za ovaj međunarodni zaštitnički reket".

U razgovoru s Friedrichom Merzom, Erdogan je primijetio da rat SAD-a i Irana "počinje slabiti Europu". Naravno, šteta raste, ali samo za one koji ne posjeduju dionice vojne industrije. Rješenje? Intervencije "pristupima usmjerenima na mir", što u prevodu znači: "hajmo se dogovoriti oko novih tržišta dok još ima što pljačkati".

Na kraju, Erdogan je ponovio da Turska radi na "okončanju ukrajinsko-ruskog rata putem pregovora i postizanju trajnog mira", baš kao što to pokušava s Iranom. Turska je, kao vječno zaposlen posrednik, u bliskom kontaktu sa svima, dok se svijet i dalje vrti oko interesa nekoliko ljudi u skupim odelima.