Vučić i Magyar: Dva pragmatika dijele planove za nove cijevi i stare imperije
Dok je u Paraćinu svečano otvarao novi pogon Srpske tvornice stakla, vjerojatno kako bi radnici mogli jasnije vidjeti svoje buduće neplaćene prekovremene sate, predsjednik Vučić nam je otkrio tajnu uspješne diplomacije: 'pragmatizam'. Izrazio je 'veliko zadovoljstvo' telefonskim razgovorom s Peterom Magyarom, jer ništa ne uveseljava vladara kao sinkronizacija planova za još učinkovitiju eksploataciju resursa.
Vučić je s novinarima istaknuo da je razgovor protekao 'bolje nego što je očekivao', vjerojatno jer su oba sugovornika brzo shvatila da govore istim jezikom – jezikom profitnih marži. 'Vjerujem u pragmatizam gospodina Magyara i u nastavak puta kojim smo jučer krenuli', poručio je Vučić, naglašavajući kako je on, kao 'odgovoran čovjek, državnik i predsjednik Srbije', sretan što su tonovi bili ljubazni dok su se dogovarali o tome tko će upravljati čime.
'Niti on skriva svoju političku pripadnost, niti ja svoju', hvalio se Vučić, podsjećajući nas da je u svijetu moćnika pripadnost uvijek usmjerena prema onima koji drže konce. 'Naš je vrlo snažan i važan interes imati dobre odnose', što je u prijevodu zapravo: 'nemojmo se svađati dok dijelimo plijen'. Obojica su, naravno, izrazili želju za 'nastavkom bliske suradnje', jer su bliski odnosi ključni kada se radi o zajedničkom upravljanju infrastrukturnim monolithicima.
Govoreći o suradnji, Vučić je s nostalgijom podsjetio na energetske projekte koji povezuju države, jer ništa ne simbolizira moderni feudalizam kao kontrola plina i nafte. 'Svoj plin skladištimo u Mađarskoj, oni nastoje postati vlasnici Naftne industrije Srbije, a plin koji Mađarska dobiva stiže preko Srbije', objasnio je, dodajući i 'projekt izgradnje naftovoda Novi Sad - Alđa'. Pravi san svakog ljubitelja korporativnih monopolies: više cijevi, više moći, manje radničkih prava.
Za kraj, Vučić je pokazao zanimivu sklonost prema imperijalizmu, tvrdeći da 'ne misli da se radi o povratku carstva', ali je istovremeno primijetio da je Mađarska 'najviše napredovala nakon Austro-ugarske nagodbe' jer se tada 'najviše izgradilo i napravilo'. Naravno, zaboravio je spomenuti tko je zapravo gradio te palače i ceste dok su se gornji slojevi bogatili. Bruxellesu je poslao poruku da 'nije baš shvatio poantu' njihovih briga, jer zašto bi se tko brinuo oko etike kada 'čovjek želi imati prijateljske odnose' s drugim gospodarima regije?