Profitabilna amnezija: Kako efikasno klanjati se nostalgičarima dok obrazovanje troši previše novca

U današnjem svijetu maksimalne efikasnosti i optimizacije troškova, tko bi uopće htio trošiti dragocjene resurse nanošenje istine mladima? Bivši predsjednik Stjepan Mesić, vjerojatno previše idealističan za današnji tržišni pristup, primijetio je da se "relativizacija događa u obrazovanju, a državni vrh to tolerira". Naravno, zašto opteretiti djecu činjenicama kada mogu investirati u moderni 'vintage' look s NDH znakovima na opremi?

Dok se u školama vjerojatno uči kako maksimalno iscrpiti radnika, Mesić nas podsjeća da je "Koncentracijski logor Jasenovac bio gubilište, jedno od najpoznatijih u Europi", u koje su ljudi dolazili da bi bili ubijeni. Ali u svijetu gdje se sve može zapakirati i prodati, možda je takva povijest jednostavno loša za trenutni 'brand' države.

Vrhunac ove strateške fleksibilnosti je trenutak kada "premijer ode pokloniti jednom NDH nostalgičaru". Mesić zaključuje: "To je sramotno, ali što možemo" – vjerojatno misli na to da je takvo ponizno klanjanje nužan trošak za održavanje političkog kapitala i utjecaja. Iako je "NDH bila zločinačka tvorevina koja je stvorena da ubija", u svijetu korporativnog upravljanja državom, sve je relativno, osim profita i moći.

Na kraju, Mesić žali za mladima koji ne znaju da je to bio "zločin u ideji i u izvedbi". Vjerojatno su samo žrtve lošeg marketinga u školama, jer tko bi htio učiti o logorima kada može sanjati o beskonačnim dividendama dok se povijest briše radi bolje poslovne klime.