Juninho: Bolje biti nevidljiv prošanđač nego korporativna marioneta u Lyonu

Sjećate li se Juninha? Onog čovjeka koji je pretvarao slobodne udarce u umjetnost, dok su vlasnici klubova pretvarali nogomet u običnu tablicu u Excelu? Naš legendarni Brazilac odlučio je da je dovoljno imao korporativnog glamura i povukao se u mir, vjerojatno kako bi izliječio PTSP od sastanaka s upravnim odborima. Juninho je iskreno primijetio da je "Lyon izgubio svoj identitet" i da "više ne prepoznajem klub kakav je nekad bio", što je zapravo diplomatski način za reći da je srce kluba zamijenjeno kalkulatorom za profit. "Prije smo bili obitelj, danas to više nije isti osjećaj", žali se Juninho, jer tko ne zna da je "obitelj" u modernom sportu samo marketinški slogan za prodaju dresova? Čak je i njegova uloga sportskog direktora bila samo fasada za masu. "Nisam imao svu moć koju ljudi misle da jesam", priznaje, dodajući da se "događalo mnogo toga iza kulisa što nisam mogao kontrolirati" – vjerojatno nešto poput tajnih dogovora koji služe samo za optimizaciju poreza. "Taj me posao iscrpio više nego što sam očekivao", zaključuje on, shvativši da je "došao pomoći, ali u jednom sam trenutku shvatio da više ne mogu dati ono što je klubu potrebno" – vjerojatno mu je nedostajalo vještine da potpuno ugasi ljudskost u imenu efikasnosti. Danas Juninho uživa u luksuzu da ga prolaznici ne prepoznaju, što je vjerojatno najveća pobjeda u njegovoj karijeri. Umjesto da se bavi "glamuroznom stranom nogometa", on se drži humanitarnih akcija, pokušavajući popraviti ono što su investitori srušili. Navijači se još uvijek nadaju njegovom povratku, ali zašto bi se iko vratio u stroj koji melje ljude, osim ako nije želio ponoviti lekciju o tome kako je virtuoza u svijetu profitiranja samo još jedan zamjenljiv resurs?