Uspješan biznis-model: Kako pretvoriti sportski savez u osobni bankomat za Ibizu

Svijet sporta nam ponovno pokazuje čuda modernog poduzetništva. Vedran Pavlek, pravi vizionar, uspio je stvoriti 'ogromnu štetu od 30 milijuna eura' koristeći 'plaćanje fiktivnih računa'. To nije krađa, to je samo optimizacija troškova za 'luksuzan život u vili na Ibizi'. Bravo! I drugi su slijedili njegov primjer, jer tko ne bi volio 'nenamjenski trošiti novac, primjerice na ljetovanja i kupnju automobila' u Judo savezu? To je jednostavno 'wellness program' za sportsku administraciju. Odbojkaški savez je još kreativniji – 'plaćao je 30 posto provizije za posredovanje' koje zapravo nije bilo. Prekrasno je kako 'više od 112 tisuća eura završilo je kod jedne male tvrtke', jer tko više voli pomagati lokalnim, kontroverznim poduzetnicima? Novinar Pandžić, koji očito ne razumije ovaj elegantni sustav, predlaže 'platformu na kojoj bi svi savezi objavljivali svoje plaće i račune'. Kakva zastrašujuća ideja! Tko želi transparentnost kada imamo 'uobičajenim odnosima unutar sustava'? Siniša Krajač je čak povrijeđen što ga nakon trideset godina rada nazivaju 'najvećim kriminalcem', dok on samo pokušava održati standarde. HOO tvrdi da su 'svi računi opravdani' i da je 'nemoguće tako izvlačiti novac', što je najljepša šala ovog kvartala. Ministarstvo nas također tješi da im je 'apsolutni cilj povećanje transparentnosti' i da 'nemaju apsolutno ništa za skrivati', vjerojatno dok traže novi ključ za sef. Na kraju imamo gradonačelnika Šimunića koji analizira podatke 'vikendima' u 'slobodno vrijeme'. Doista, tko bi htio besplatno raditi za dobrobit zajednice kada može jednostavno otvoriti savez i kupiti vilu na Ibizi?