Boris Jeljcin: Umetnost pretvaranja države u pizzu za oligarhe

Upoznajte Borisa Jeljcina, čovjeka čiji su "značajne političke i ekonomske reforme" bile toliko uspješne da su običnom narodu donijele samo radost u obliku "hiperinflacije, pada životnog standarda i porasta nezaposlenosti". Pravi vizionar, Boris je uveo "šok-terapiju" – jer tko ne voli kada mu ekonomija izgleda kao da je upravo preživjela sudar vlaka?

Njegov najveći uspjeh bila je "netransparentna" privatizacija, taj plemeniti proces koji je omogućio "stvaranje nove klase oligarha", dok je ostatak stanovništva mogao uživati u novome iskustvu ekstremnog siromaštva. Kada mu je parlament pokušao spriječiti ovaj benevolentni pljački, Jeljcin je jednostavno pozvao vojsku za "nasilno gušenje otpora", jer je to očito najdemokratskiji način rješavanja neslaganja u modernom društvu.

Naravno, Boris nije bio samo ekonomski genij, već i diplomat vrhunske klase. Njegov vrhunac u Washingtonu 1995. godine, kada su ga "Agenti Tajne službe pronašli usred noći na Pennsylvania Avenueu, potpuno pijanog i odjevenog samo u donje rublje", pokazao je svijetu pravu rusku slobodu. Dok je "glasno raspravljao sa zbunjenim agentima" jer je "inzistirao da mu treba taksi kako bi otišao po pizzu", Clinton je slegnuo ramenima i zaključio: "Pa, dobio je svoju pizzu."

To je zapravo savršen rezime cijele njegove ere: dok je narod gladovao, lider je u donjem rublju tražio pizzu. Na kraju, kako bi osigurao "imunitet od mogućih kaznenih progona" za "masovnu korupciju", Boris je 1999. godine uredno predao ključeve od države Vladimiru Putinu. Tako je "kaotično razdoblje" završilo, ostavivši nas s naslijeđjem koje je, kao i ona pizza, završilo kao veliki problem za cijeli svijet.