U veličanstvenom trijumfu korporativne efikasnosti, Mario Tičinović (34) 'do kraja sezone neće igrati za Vukovar'. Jer, zašto bi se trudili s ljudima kada ih možete tretirati kao potrošni materijal? 'Odluka je to trenera Tomislava Stipića, koju je podržala klupska uprava' – pravi primjer moderne demokracije u kojoj upravitelji odlučuju, a radnik samo prima obavijest o otkazu.
Budući da mu 'ugovor istječe za dva mjeseca', korporativni moćnici su odlučili ubrzati proces 'optimizacije troškova' i poslati ga u 'potragu za novom sredinom', što je šik i trendy izraz za 'sretno u potrazi za novim poslodavcem koji će te eksploatirati'.
Sve je krenulo naizmjeren’ iz 'razmjene mišljenja' – što u prevodu znači da je radnik smio pomisliti da njegova spremnost nakon prehlade vrijedi više od hijerarhijskog reda šefa koji ga nije poveo u Pulu. Naravno, Vukovar je 'pred ispadanjem', ali tko kaže da se ne može propasti s maksimalnom strogošću prema zaposlenicima?
Tičinović ima osam trofeja i bogat životopis, ali u svijetu gdje su igrači samo brojke u tablici i amortizirana sredstva, svi ti uspjesi su samo nebitni detalji u dokumentaciji koja više nije profitabilna.