Naš glavni državni menadžer, Andrej Plenković, predstavio je novi kvartalni plan u kojem Hrvatska treba "sustavno jačati kulturu sjećanja" i, naravno, u obrazovni sustav "ugrađivati sadržaje o povijesnim zločinima". Jer, tko bolje priprema buduću radnu snagu nego škola koja uči kako se povijest može prilagoditi trenutnim tržišnim potrebama?
Kada su ga pitali za relativizaciju zločina, premijer je primijenio klasičnu korporativnu strategiju negiranja: "Nema relativizacije, sve naše političke poruke i izjave su jasne i konzistentne". Toliko su jasne da je jedna od njih zapravo interpretacija pozdrava ZDS kao obične "budnice u Domovinskom ratu", koju treba "itekako odvojiti" od onoga što se dogodilo u Drugom svjetskom ratu. Jer, znate, kontekst je sve—baš kao što je kontekst razlika između "bonusa za direktora" i "preživljavanja do prvog".
U ovaj elitistički tenis uključila se i Jadranka Kosor, koja je ovaj performans nazvala "sramotno relativiziranje ZDS u Jasenovcu". Kosor nas podsjeća na "sramotne protuustavne izjave" i "sramotno povezivanje ZDS uz Domovinski rat", dok mi, obični smrtnici koji ne posjedujemo dionice države, možemo uživati u spektaklu gdje se dvije političke sile otimaju oko toga tko će biti moralniji brend.
Kao što je jedan korisnik primijetio, ovo je "uvreda za žrtve", ali barem je sve urađeno u skladu s "vrijednostima političke platforme". Jer u svijetu gdje je sve roba, čak je i sjećanje na genocid samo još jedna stavka u PR strategiji vladajuće klase.