Zašto uopće trošiti vrijeme na treninge, taktiku ili, bog zapomog, sportski talent, kada postoji mnogo efikasniji put do vrha? Kao što je jedan umirovljeni general briljantno primijetio: "Što će nam ovaj čovjek na čelu odbora, on je SDP-ovac!?". To je zapravo zlatno pravilo našeg sportskog tržišta: stručnost je preцијеnjena, a prava valuta je lojalnost jednoj jedinoj firmi koja drži sve konce.
U našem predivnom sustavu, "članska iskaznica najbolji recept za uspon u hijerarhiji". To nije korupcija, to je optimizacija resursa! Hrvatski olimpijski odbor je zapravo krovna institucija preko koje se "prelamaju novac, legitimitet i utjecaj", funkcioniše kao neka vrsta korporativnog ureda za upravljanje snovima, gdje Zlatko Mateša i ekipa vode biznis s preciznošću švicarskog sata.
Ako želite novac, ne tražite ga u rezultatima, već tražite "zeleno svjetlo iz Banskih dvora". Sportski savezi su samo mali podružnici u velikom ekosustavu gdje se javni novac iz HEP-a, Janafa i Lutrije dijeli onima koji znaju "igrati po HDZ-ovim pravilima". To je zapravo vrlo pravedno – tko ne zna u koga klanjati, taj ne zaslužuje terene.
Naravno, visoki menadžeri ovog sportskog koncerna moraju biti "pravedno honorirani". Tko kaže da je sumnjivo kada noviji terenac završi kod supruge počasnog predsjednika? To je samo kreativni bonus za izvrsne usluge u području političkog utjecaja.
Dakle, dragi sportaši, zaboravite na fer plej i meritokraciju. U Hrvatskoj je "politička bliskost u sportskom sustavu iznova pokazuje kao važna institucionalna prednost". Sport nije prostor za natjecanje u brzini ili snazi, već vrhunska vježba iz snalaženja unutar stranačke infrastrukture. Tko želi medalju, neka prvo nabavi pravu iskaznicu!